Vjenčanje- djeveruše

ovih dana sam okružena pričama o vjenčanjima, običaja koji su različiti od mjesta do mjesta, od naroda do naroda kako to kod nas na Balkanu obično i biva. Prisustvovala sam na bosanskim tradicionalnim vjenčanjima, muslimanskim, onim na selima, izvornim/filmskim srpskim vjenčanjima, katoličkim kako onim u Bosni tako i onim u Hrvatskoj....najljepše vjenčanje na kojem sam bila je mala svadba druga i drugarice iz Sarajeva, nije bilo religijskih obreda niti ovih novokomponovanih...bila je samo svadba sa puno ljubavi...ali to i nije tema ovog teksta. Sva ova vjenčanja me zbunjuju....uvijek neki novi običaji kao da ih mi nemamo ionako dovoljno.
razgovarajući sa bliskom osobom o nekom vjenčanju spomenula je da će biti djeveruša sa još tri djevojke te da sve trebaju imati neki žuti detalj na haljine, nakon čega se jedna od djeveruša pobunila i rekla da ne zeli obuci haljinu....te su se dogovorile da ne mora biti haljina nego sam nesto zuto...nakon nekoliko mjeseci pripreme jedna od djeverusa je shvatila da ne moze prisustvovati vjenčanju, te je mlada uzurbano krenula u potragu za četvrtom djeverušom jer kao trebaju biti najmanje četiri. što je mene potaklo da malo istražim tu cjelokupnu priču i shvatim čemu djeveruše služe. Mnogima ce ovo mozda biti vec poznato ali ja sam tek saznala da su djeveruše uvijek neudate djevojke, da običaj potice iz rimskog prava koje je insistiralo da bude 10 svjedoka na vjenčanju kako bi nadmudrili zle duhove. razlog zasto se djeveruše trebaju isto obuci je da se zbune duhovi kako ne bi shvatili ko je bracni par....i tako se nizu ti obicaji, dodaju razlozi i prisvajaju neke ideje koje su po mom mišljenju nepotrebne. S druge strane obicaji kazu da broj djeverusa oznacava socijalni status porodice iz koje mlada dolazi te da danas to oznacava iskljucivo broj drugarica koje su neudate.

Djevojka koju sam vec spomenula, djeverusa na tom vjencanju, me pitala kada se ja budem udavala koliko cu djeverusa imati?!!?? Kao prvo nisam ni spomenula da cu se udati, jer ne razmisljam o tome kao drugo zar je to uopste bitno. ALi odgovorila samm joj na pitanje da ja nemam drugarica tako da necu imati ni djeveruse. zacudeno me pogledala i rekla ime jedine iskrene drugarice koju imam. Odgovorila sam da ce ona biti kuma ako se ikada budem udavala a druge drugarice koje imam su rasute po bijelom svijetu, a te druge su zapravo 3 jedna u Norveskoj, jedna u Americi i jedna u Sarajevu....odjednom sam se nasmijala jer mi je sinula predivna ideja....ako se budem udavala necu imati djeveruše nego cu imati djeverove, drugova imam zaista puno...odmah sam jednom drugu poslala poruku da li zeli da bude djever na mom vjencanju.....pristao je samo pod uslovom da tada bude mlađi od 45 godina.....
salu na stranu, ali zaista ako se ikada budem udavala ja cu da imam djeverove ;)

26.05.2013. u 12:13 | 0 Komentara | Print | # | ^

samo budi drug......

psihologija je fenomen prijateljstva definisala na sebi svojstven način ističući da se intimnost najboljih prijatelja javlja između 11 i 12 godine.....složit ću se s tim.....tada se počinju razmjenjivati prve tajne, smišljati planovi i kriti simpatije....danas kada sam odrasla...sjetila sam se da je taj period razmjene tajni trajao do 17 godine, i velikih razočarenja...ne tinejdžerskih nego baš velikih...mozda cu o tome nekada i pisati.....i tada sam prestala govoriti tajne.....kao da ih nisam ni imala....prijatelji su neki i bili tu...al povjerenje je bilo imaginarno.....nisam pričala o tome...samo sam se družila....moja sestra kaže da ja puno pričam a ništa ne kažem i da je to moj mehanizam odbrane...vjerovatno jeste...kada me neko pita nešto što ne želim reci ja pričam o glupostima koje su u nekoj indirektnoj vezi i dan odgovor kojim je sagovornik zadovoljan a ja zadovoljna prešućenim....i tako je to funkcionisalo godinama....al bas godinama.... dok nisam otišla na teren...radila sam sama....što znači da imam dvije opcije (inače sam jako društvena i vesela) upoznati nekoga i pitati ga za izlazak ili izači sama...odlučila sam se za drugu varijantu...izaci cu sama...uvijek nekog za sankom mogu upoznati...ali sudbina se okrenula i osoba s kojom sam imala poslovni susret je u prvih 5 minuta osvojila moje srce, u smislu da mi je "legla".

Ponudio se da me otprati do hotela i pokaže grad, šetali smo oko 3 kilometra, počeo je priču o svojim ciljevima i dotakao se povjerenja, a ja sam kao začarana ispričala jednu od svojih najvecih tajni, koju zna samo moj decko. Pricala sam o svom zivotu i lijepo i ruzno, sve onako brutalno istinito...i on je pricao...došli smo do hotela i ja sam promucala "Idem se presvuci pa cemo nastaviti razgovor" tako je i bilo, presvukla sam se i otisli smo u pivnicu...pricali, doslo je jos ljudi (meni sada veoma dragih)...a mi smo se zezali, pricali i uzivali u drustvu...Tada sam se prvi puta u zivotu osjecala potpuno opusteno, dobro u svojoj kozi, sretno....od tog trenutka pa godinama naovamo imam najboljeg druga kojeg nisam srela u 11 godini, ali je mozda i bolje jer sam sad naučila dijeliti s njim i dobro i loše....
udaljenost među nama je 250km, ali to ne narušava naše prijateljstvo....svaki dan pročitam nešto što me na njega sjeti
zajednički život neće uvijek učvrstiti prijateljstvo AESOP
Ako je tacna ona Darwinova da su čovjekova prijateljstva jedno od najboljih mjera njegove vrijednosti onda ja zbog njega mogu sebe smatrati vrijednom....to je ono čemu me on naučio....da volim druge ali i sebe


uvijek analizirajte sebe kao prijatelja, a ne druge ljude kao svoje prijatelje jer analiziranje prijatelja govori više o vama

14.04.2013. u 12:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

Mobing

Jedna sam od najmlađih u radnom kolektivu, od dijela ženske populacije daleko najmlađa, i jedna sam od najobrazovanijih. Nisam to gledala kao moguću prijetnju ili uzrok nezadovoljstva. Sve što sam u životu radila radila sam za svoje dobro a ne da bi prkosila ljudima oko sebe. Bila sam veoma uspješna studentica na državnom fakultetu, diplomirala i magistrirala sam prosjekom vecim od 9, imam dobre komunikacijske vještine, mnogobrojne prestižne certifikate iz oblasti kojom se bavim i volim posao koji sam odabrala što je jedan od razloga moje posvecenosti.
Drugi razlog je ideja kojoj težimo i treći tim u kojem radim krenuvši od šefa (koji je manje obrazovan od mene ali ga ja doživljavam kao uzora jer je po mom mišljenju ekspert u poslu koji radimo) do drugih momaka u mom timu. Iz moje priče mozete zakljuciti da sam okruzena muškarcima, jer je vjerovatno na Balkanu još uvijek neprihvatljivo da žena ide na teren, da se žena bavi "muškim" poslovima, eto ja sam to odabrala i mislim da mi dobro ide. Prije dvije godine radni kolega je oženio direktoricu našeg odjela što se pokazalo kao veoma loše za ostale zaposlenike. Nisam se pretjerano obazirala, radila sam svoj posao, tračeve ignorisala, komunikaciju svela isključivo na šalu i razgovor o poslu i tako sam funkcionisala do prošle godine kada sam dobila zadatak da odem sa direktoricom na usavršavanje u Njemačku. Radovala sam se divnoj obuci, novim ljudima i znanju koje sam željela pokazati, ali ništa od toga se nije desilo. Putovanje se pretvorilo u nocnu moru. Od trenutka susreta na aerodromu kada smo trebale poletjeti do presjedanja u Beču kada je sve stvari ostavila meni a ona otišla "hodati po radnjama jer je tako navikla".
Smjestile smo se u hotel i legle spavati jer nas je sutra naporan dan. Došle smo u predstavnistvo gdje je bilo 16 predstavnika iz 8 zemalja svijeta i nas dvije. Predstavljanje je pocelo sa ponizavanjem kako je bilo i narednih 9 dana, jedva sam cekala da se vratim u svoj mir, u svoju zemlju i svojim ljudima.
Kada smo se vratile svima s naseg odjela je ispricala kako nam je bilo divno, kako smo se druzile, izlazile zajedno (cijela ekipa sa usavrsavanje je izlazila zajedno), imale lude provode i duge noci. Jedam imala duge noci, ali neprospavane zbog razmisljanja kako cu se sutra izboriti. Koji god plan sam imala ona me preduhitrila, vjerovatno jer nisam odgojena kao udrica i kao "hinja".
nakon toga je sve bilo uredu, ja sam radila svoj posao, komunicirala s njom preko svog sefa i nisam dolazila u sukobe sve do trenutka kada sam dobila samostalan zadatak. Mali zadatak ali veoma osjetljiv, svojski sam se potrudila, dala sve od sebe da se dokazem i...bum.....Izrodio se problem, moja direktorica i generalna direktorica su odlucile da me posalju u drugu poslovnicu na nekoliko dana da rijesim problem koji je nastao u njihovoj kancelariji. Odlazim i docekujeme me totalna nelagoda, niko od radnih kolega me nije docekao sa osmijehom, kao sto je bilo prethodnih godina. Ne obazirem se i radim svoj posao. Po zavrsetku se vracam u svoju kancelariju a ONA je pokupila sve pohvale za moj posao. Trpim i zaboravljam. Nakon toga se redaju različita poniženja, razgovaram sa dvojicom prijatelja s kojima i radim i oni mi govore da umišljam. Trpim. Dobijam vise i vise zadataka ali me ona na svakom sastanku odjela pohvali, na sastanku direktora stalno prica o meni kao najvrijednijoj radnici i najproduktivnijoj za sta je naravno zasluzan i moj sef koji me stalno hvali, vise nego sto bi trebao.
Godine njihovog braka su se redale i na red je došla i trudnoća, volim reći da je to naša trudnoća jer su njeni hormoni postali i moja briga. Cisto izivljavanje, u modernom svijetu se to zove mobing.


Ovu pojavu je prvi uocio, formulisao i dijagnostikovao osamdesetih godina 20. veka švedski psihoterapeut njemačkog porijekla prof. dr Hajnc Lojman (Heinz Leymann 1932-1999). Riječ mobing Lojman je preuzeo iz etiologije Konrada Lorenca (Konrad Lorenz 1903–1989) koji je ovim nazivom opisao ponašanje nekih vrsta životinja. U kome grupa manjih jedinki organizovano napada i istjeruje iz zajednice, a ponekad dovodi i do smrti, veću jedinku.
Dvadeset godina kasnije početkom osamdesetih godina 20. veka on je istu vrstu ponašanja uočio kod zaposlenih na njihovom radnom mestu. Leojman je tokom istraživanja ovog oblika ponašanja na radnom mestu utvrdio njegove karakteristike, posledice po zdravlje i osnovao kliniku za pružanje pomoći žrtvama mobinga.
On je otkrio da se čak svaki četvrti radnik tokom svog radnog veka bar jednom nađe u ulozi objekta ovog vida šikaniranja.

Jos uvijek je trudna a ja se borim sa mobingom, ne zelim se naviknuti, zelim se boriti i pokazati da ja to nezasluzujem i moram priznati da mi dobro ide.....ovim postom želim skrenuti pažnju svima bilo da su žene ili muskarci, mobing nije nesto sto treba trpiti i zanemarivati, treba se boriti jer je mentalno zdravlje ravnopravan dio zdravlja i kao takvog ga treba stiti, kad nas malo zaboli zub idemo zubaru i rjesavamo problem, u slucaju mobinga treba posjetiti psihologa i rijesiti problem, tamam to znacilo dati otkaz jer je robovlasnicki period zavrsio.

da ironija bude veća ona se u javnosti zalaze i promovise zastitu ljudskih prava

19.03.2013. u 21:11 | 0 Komentara | Print | # | ^

šta je za vas muškost/muževnost?

Ovih dana je u medijima popularna tema prevencija nasilja nad ženama, ravnopravnost žena, položaj žena u društvu posebno na Balkanu itd. Uvijek sam bila aktivistica i to me održava u životu, borbena sam i realna, e to realna me ponekad košta po koje prepirke, oprečnih stavova ili negodovanja. Nedavno sam ušla u raspravu sa nekoliko žena koje se bore za svoja prava i položaj u društvu. Žena sam, ponosna osoba, borbena, samostalna i uporna ali dobro razmislim za šta se zalažem i kojim sredstvima.
Voljela bih da sve žene koje žele da budu ravnopravne u društvu i svim drugim zajednicama razmisle šta žele jer možda im se i ostvari.
Ja želim biti borbena, poštovana i ravnopravna.... ali zaista to želim...i zato izlazim na sve akcije žena, podržavam ideje, osmišljavam neke, svakodnevno pokazujem ravnopravnost...njene prednosti....ali i nedostatke ;)
Svaka žena koja želi da bude ravnopravna sa muškarcem treba se se oslobodi stereotipa i predrasuda, treba da ima na umu da istovremeno zahtijeva i da muškarac bude ravnopravan u odnosu na žene.... i da stereotipi tipa samo djevojke plaču postje obilježje i muškaraca i žena i da će doći vrijeme kada će svaka osoba pokazivati emocije bezobzira na spol, kada će djevojke prilaziti momcima u kafićima (što se već događa), kada će djevojke momcima poklanjati crvenu ružu kao znak ljubavi, kada će djevojke plaćati račun u restoranu, kada će biti ok da momak dođe živjeti kod djevojke u kuću....
Žene s kojima sam se raspravljala su govorile o muškarcu koji je osjećajan, koji je muževan, snažan, hrabar, jak.......ali to nije obliježje muškaraca nego osoba...ja sebe smatram hrabrom i jakom ženom, smatram da sam u vezi koju imam ja jača osoba, stabilnija, upornija, ali to ne znači da kraj sebe nemam pravog muškarca koji me voli, koji je emotivniji od mene ali i dalje je pravi muškarac, koji nije odlučan kao ja ali je i dalje pravi muškarac......
samo sam željela skrenuti pažnju svim ženama koje se bore za ravnopravnost da dobro razmisle šta žele, da pogledaju obje strane medalje, željela sam reću muškarcima da trebaju biti podrška ne zato što su "jači" spol nego zato što jedino zajedno možemo promijeniti svijet........
Za mene je muškost/muževnost=ženstvenost

16.02.2013. u 14:49 | 0 Komentara | Print | # | ^

prođoh Balkanom kroz gradove -Banja Luka

od uvijek sam fascinirana ljepotom naših balkanskih gradova...sudbina me odvela do mnogih od njih....svaki ima posebnu priču, istoriju i kulturu, ljude i mjesta za izlazak....često sam prije odlaska u neki grad googlala da pronađem nešto o gradu, mjestima koja treba obići i šta raditi...nekada je to zaista težak zadatak....ponekad nema objektivnih priča ili adekvatnih web stranica...nije mi cilj nadomjestiti te nedostatke nego pričati pruču o gradovima viđenim mojim očima

počet ću sa gradom koji je najljepši u Bosni i Hercegovini, koji ima dušu, živahan je i topao, čist i zanimljiv, grad koji je opjevan....

http://www.youtube.com/watch?v=9pP2eXdNAJY

ali i grad koji nije omiljen u FBiH, grad za koji se priča da je pun nacionalizma, grad u kojem ima 8 puta više djevojaka nego momaka

BANJA LUKA

Grad na Vrbasu, prelijepoj zelenoj rijeci koja prolazi sredinom grada, daje mu duh živahnosti /rafting/,

daje mu romantiku i svježinu. Ako ikada posjetite Banja Luku imajte na umu da je to najljepši grad u BiH, objektivno. :)
Grad koji ima istorijski značaj, pa bi onda trebali posjetiti Kastel, posebno za Demo fest/Jelen festi...ili ako je neka rock svirka/koncert. zagarantovan je dobar provod. A ako nema ništa orgaizovano otiđite u većernjim satima na tvrđavu, uvijek se nađe neka ekipica sa gitarom i dobrim raspoloženjem...e to je ono što nedostaje drugim gradovima....s druge strane Kastel vama i partneru/partnerici daje romantiku, mozete sjesti na zidine i gledati sjene u Vrbasu, slušati muziku obližnjih kafica ili restorana na vodi.... ugođaj je fenomenalan...a raspitajte se o ljubavnoj prici vezanoj za Kastel i turski period....top i ruže......



Obavezno posjetite hram sv.Trojice...arhitektura odlična, osjećaj smirenosti a uvijek se nađe neki Banjalučanin koji zna istoriju hrama, kako i zašto je bio srušen, zasto je spomenik izmjesten i sta za njih sada predstavlja hram.... odmah prekoputa hrama mozete vidjeti predivne zgrade, Palatu Republike Srpske, Banski dvor....

U centru grada kod poznate Boske pogledajte i "krivi sat", spomen na strašni zemljotres.... a preko puta je park "Petar Kocic", lijepo osmišljen, sa divnim spomenikom i lijepom bastom, ako bas dodjete u zimskom periodu udite u staklenu bastu, ugođaj nije isti ali je super.....

Banja Luka je poznata po čistoći ali i ljudima koji vode računa o svom zdravlju, bave se sportom, rekreacija i ako ste jedna od tih osoba pješaćite do Šehitluka/Banj Brda....super setnja, odličan spomenik i pogled na grad...Banja Luka na dlanu.....

Ako ste za pozorište ili umjetnost u gradu se uvijek nesto dogadja, festival, izlozba, predstava, takmicenje.... uvijek ima nesto samo trebate biti dovoljno uporni i pronaci sta vam najvise odgovara.

Sto se vecernji izlazaka tice imate cijelu lepezu objekata, ovisi koju muziku slusate...al ako zelite rock varijantu tu je nova pivnica u centru grada u blizini hrama, ima i drugih pubova i gotivnih mjesta...ako ste za folk Kruna ce biti odlican izbor, nalazi se u blizini Boske i na vrhu je zgrade sto joj daje dodatne šmek.....ili ste za neki klasicniji izlazak, tipa kluba...DFK je savrsen za vas..... samo pitajte prolaznike i uvijek ce vam neko objasniti kuda da idete.....

Dosli ste poslom i zelite partnere odvesti na lijep rucak, restoran Mala stanica je idealno mjesto, malo skuplje ali usluga na nivu. Nalazi se kod zgrade vlade i ima svoju sentimentalnu vrijednost....taksisti super pricaju pricu o gradu....o Maloj stanici sam sve saznala od taksiste.....

ako mene pitate šta je najljepse u Banja Luci ja cu odgovoriti ljudi.... nakon prve posjete sam pola srca ostavila tamo....Ne nisam se zaljubila nego sam tamo našla najboljeg druga, najbolju osobu na svijetu i mogu vam reci da je pravi Banjalucanin, lijep, zgodan, sarmantan, iskren, pametan, uspjesan, bavi se sportom, odlicno pjeva, plese i svira gitaru....to je osoba koja je vise od 200 km daleko a svaki dan je tu uz vas.... mozda sam zbog njega i ostatka ekipe zavoljela grad kao svoj, mozda je to zaista najljepsi grad...bilo kako bilo imate sve moje preporuke da posjetite Banja Luku, upoznate 1 decka i 8 cura ;) vidite stadion i navijace Lesinare i dozivite duh mladosti i ljepote

10.02.2013. u 13:11 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ponos ili predrasude......

Prvo je nastao jezik a onda pismo kao sistem trajne informacije i smatra se prvom revolucijom koja je omogućila napredak nauke i tehnike u svim aspektima. „Postoji više definicija pisma: to je sistem konvencionalnih znakova kojima ljudi izražavaju svoje misli, osjećanja, raspoloženja; to je grafički prikaz govora...“ (Memija 2007:10)
Po različitim kriterijima pisma se dijele na: slikovno, klinasto, egipatsko, kinesko i kretsko s tim da sem ovih pet porodica postoje još i veliki sistemi kao što su slavenska pisma, arapsko i hebrejsko pismo.
jednostavnije ću objasniti definiciju pisma služeći se knjigom „Povijest pisma“ Davida Dringera gdje on navodi da je pismo vidljivo i trajno predočenje jezika i služi za prenos i očuvanje jezika, prije svega za komunikaciju. Tako da ćemo jezik koji se koristi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji nazvati maternjim jezikom kako to preferira prof.dr.Hanka Vajzović i naglasit ćemo da se ovaj jezik može pisati sa dva pisma, ćirilicom i latinicom. „Ćirilsko pismo se zasnivalo na grčkom unicijalnom pismu iz 9. stoljeća, i bijaše izumom jednog od dvojice braće (zapravo, sv.Ćirila-Konstantina, učenijeg od njih dvojice).“ (Diringer 1991:88) Latinica je najrasprostranjenije pismo na svijetui njime piše više od 250 naroda. „Latinica je nastala iz zapadnogrčkog pisma. U Evropu je došla posredstvom Rimljana, odnosno Latina, starosjedilaca Italije.....Do I stoljeća nove ere latinica je doživjela mnoge promjene, i tada je dobila konačan oblik kao latinski alfabet-kapitala.“ (Memija 2007:28)
Naše zemlje su često bile interesantne osvajačima te su se mnoge religije i kulture susretale na našim prostorima. Tako smo mi usvojili mnogo turcizama, germanizama, anglizama, pišemo dva pisma..... Mnogi smatraju da je to naša prednost i ponos, a s druge strane nama to stvara komplikacije i uzroke neslaganja pa koristimo rečenicu „živimo jedni pored drugih“, a najgore je što je u praksi koristimo kao oblik prihvaćenog ponašanja. Takva je situacija i sa jezicima i naravno pismima. (inspirisana dešavanjima u Vukovaru)


Naš jezik ili maternji je najbolji izraz da se niko ne bi našao uvrijeđen ili još gore ugrožen. Često se upitam kojim jezikom govore djeca iz tzv. miješanih brakova!?!
Kada je riječ o pismima situacija je nešto drugačija. Bosna i Hercegovina se za razliku od Hrvatske i Srbije treba ponositi jer je jedina zemlja na svijetu sa dva potpuno ravnopravna pisma ali Bosanci i Hercegovci ne bi bili to što jesu da se ponose vrijednim stvarima (isto se odnosi na Hrvate i Srbijance/Srbe). Odnos spram jezika i pisama se mijenjao kroz historijske periode, također se u BiH mijenjao naziv pojedinih naroda i to je možda jedan od najmizernijih problema u realnosti ali u našem društvu stvara netrepeljivost. „Sve je u Bosni i Hercegovini (već tradicionalno, povijesno, stoljećima) dinamično, varijabilno, podložno svakojakim mijenama: i društveno-političko uređenje, i vlast, i prilike,..., pa i jezik.“ (Vajzović 2008:33) Bosna i Hercegovina/Srbija/Hrvatska- Balkan je područje puno predrasuda , čak i u stvarim na koje bi trebali biti ponosni kao što je činjenica da smo jedini na svijetu koji za jedan jezik imaju dva pisma.
Da bi se uvjerili u svoje predrasude ili nekog iz vase okoline evo nekoliko pitanja koja mozete postaviti: „Da li svakodnevno pišete: a) ćirilicom, b) latinicom?“ „Da li čitate: a)ćirilicu, b)latinicu, c)oba pisma?“
u BiH su oba pisma službena i kaže se da su ravnopravna pisma, ako odete u Federaciju BiH mozete se uvjeriti da generacije 90-tih pa naovamo slabo poznaju ćirilicu, a ako odete u Republiku Srpsku mozete se uvjeriti da 100% stanovnistva zna oba pisma...pa se sad ja pitam ko više voli svoju domovinu ? pitam se da li su djeca/mladi iz Federacije onda pismena?
Smatram da nisu, jer imaju jedan jezik i dva pisma, da bi bili pismeni ljudi moramo poznavati oba pisma, tako da su ovi učenici polupismeni. Bojim se istraživati koliko studenata novinarstva ili još gore studenata s Filozofskog fakulteta smjer Bosanski jezik i književnost ne zna čitati ćirilicu. Ili možda mi još uvijek vjerujemo da pismen čovjek treba da zna napisati svoje ime, potpisati se.
Mrzim recenisu „mi pišemo na latinici jer je to naše pismo, a oni drugi nek pišu svojim pismom“...koji drugi?!!!???
„Zato u Bosni i Hercegovini ništa nije ni bošnjačko, ni hrvatsko, ni srpsko već i jedno, i drugo, i treće (možda i četvrto), a sve zajedno-bosanskohercegovačko, prepoznatljivo, različito od pojedinačnog. U jeziku je to najizraženije i najočitije.“ (Vajzović 2008:34) Kada bi svi ovako mislili onda ne bi dolazilo do pogrešne identifikacije i nikada nam ne bi smetalo da li neko piše na ćirilici ili latinici jer bi uvijek pisao našim pismom i na našem jeziku. Ali zašto bi mi nešto pojednostavili kad se može zakomplikovati i nacionalno obojiti!?
Identifikacija pisama s nacionalnošću seže mnogo prije raspada Jugoslavije, nalazimo je u štampanju prvih novina na prostorima Bosne i Hercegovine.Neke novine su štampane na ćirilici, a neke na latinici. Več u turskom periodu upotreba pisma označava vjersku pripadnost koja se danas modifikovala u nacionalnu pripadnost, ćirilica-pravoslavci, latinica-muslimani i katolici. Zatišje nacionalne identifikacije jezika je bilo u komunističkom periodu, ali moramo naglasiti da je to bio strogi režimski sistem gdje je bilo jako malo odstupanja i ona su bila strogo kažnjavana. Ratni i postratni period je naglo identificiranje s jezicima i pismima i svemu drugome. I danas, nakon 15 godina, kažemo da smo u post ratnom periodu iz kojeg još dugo nećemo izači jer se i ne trudimo, zadržavamo se na detaljima i sami ne želimo nastaviti život, nego tražimo idealno što je nemoguće.
Bosna i Hercegovina je primjer-država Vukovar je primjer-grad....al za mene je to sve jedno te isto.....moj mali mozak nikad nece shvatiti zasto ne podnosimo razlicitosti, zasto ne volimo drugo i drugacije, kako smo to ruzno odgojeni....ne mogu da vjerujem da Stožer za obranu hrvatskoh Vukovara ima obraza da kaže da ce se uvođenjem ćirilice narušiti dugostvarani mir u Vukovaru, još me interesuje cemu je to ćirilica kriva? kako se to jedan "pravi" Hrvat može stidjeti SVOG pisma, kako se to jedan "pravi" Hrvat može boriti za narušaanje svoje istorije. kakva je takva je al nasa je..... a jos uz to i bogata...
kako to da 20 000 Hrvata pravi istu grešku, sluša druge a ne razumije svoju istoriju, svoje bogatstvo....Pravdaju se da to nije njihovo pismo...ja mogu reci da inesko pismo nije moje pismo, ne znam ga pisati i moj jezik se ne moze pisati kineskim pismom, ali nas jezik se moze pisati i ćirilicom i latinicom, i Vukovar se može pisati i ćirilicom i latinicom, i svi koju su pravili transparente su znali napisati Vukovar na oba pisma, u čemu je problem? il uzivamo u uzimanju tudjih prava nekako se osjecamo mocno..... Definitivno su za nas primitivne građane Balkana dva pisma sramotna stvar, a ja bih to rekla PREDRASUDE

09.02.2013. u 15:26 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kandidijaza

Danas sam saznala da je kandidijaza najčešća spolno prenosiva infekcija kod žena te da je svaka žena u životu dobije barem jedanput, a mnoge i više puta. Pitala sam kako to da svaka žena dobije infekciju, objašnjenje je počelo sa načinima prenosa infekcije. Užas, infekcija se češće dobija zbog određenih poremećaja kao što su promjena klime, nezdrava ishrana, antibiotici, neredovan san, alkohol, poremećena dnevna rutina, pretjerena ili nikakva higijena, pa onda nezašticeni seksualni odnosi, oralni, analni i vaginalni, preučestali seksualni odnosi i stres. Kod mene je uzrok ovo zadnje. Rekla sam doktoru da bih bila sretna da je uzrok preučestali seksualni odnosi, samo se nasmijao.
Lijeći se jednostavno, antimikoticima, lijekovi koji vraćaju balans gljivica u vagini jer su gljivice kandide stanovnici vagine. To je kao svijet u organizmu, sada mi ih je malo žao ubiti al moram postaje veoma neugodno. Pomalo pecka, stvara nelagodu i ima čudan i jak miris koji bas i ne bi nazvala mirisom.
Ginekolog je bio veoma ljubazan sto me iznenadilo jer nisam otisla kod privatnika. posvetio mi je mnogo vremena, odgovorio na sva moja pitanja i uradio odličan čitaj detaljan pregled. Sada znam da mi je materica malo povućena prema leđima, da cu vjerovatno imati tezak porod (a mozda nikad necu ni saznati), da imam malu cistu na jajniku te da trebam voditi racuna o leđima, kako je to samo lijepo srocio. U prevodu to znaci da ako nastavim sa nosenjem kratkih majica i ako potkosulja ne postane dio moje svaodnevne odjevne kombinacije mogu postati sterilna. Uzasno zvuci, tako da sam odmah kupila dvije potkošulje, i mogu vam reci da se bolje i sigurnije osjećam

04.02.2013. u 20:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bliži se Valentinovo

Svi elektronski mediji će govoriti o Valentinovu, neki su već počeli. Neki pišu o najprodavanijim stvarima za valentinovo, neki o savjetima šta kupiti partnerici/partneru, neki se pak dotiču onih koji nisu u vezama e pa necu ni ja daleko otici. Prije 6 i i 35 dana sam izgubila jedno od najvoljeniji stvorenja na svijetu. Stvorenje koje je iz dana u dan izazivalo osmijeh na mom licu, stvorenje koje me učili kako se ide kroz život, koje je dijelilo dobro i lose sa mnom, stvorenje koje je bilo umalo savrseno.
kad neko spomene Valentinovo ja se sjetim Njega. Od moje 12 godine je pravio iznenađenja za taj praznik, poklanjao mi stihove svojih pjesama, grafite po našem gradiću, karte za koncert, plave ruže, školske dnevnike, šaljive cestitke, lude derneke za nezaljubljene i bjezanje od kuce....vidi se da je bio poseban. Jedan od "grubih" momaka koji mi je poklanjao svu pažnju svijeta, ali meni ni to nije bilo dovoljno...željela sam avanturu...i to mi je poklonio....prvi njegov joint je zapalio sa mnom, meni za ljubav....e to je nešto što je promijenilo moj život...nešto što me spustilo na zemlju i pokazalo mi da nije sve u derneku i dobrom provodu nego u ljudima koji te vole i koje ti voliš.
Znao je da sam ga voljela mnogo, ma najviše.
varate se, nije bio moja prva ljubav nego najbolji drug. Odrasli smo zajedno jer su nam se roditelji druzili i radili zajedno. Ljetovanja, zimovanja, praznici...od malih nogu do prvih izlazaka smo bili zajedno. Njegova prva djevojka, pa moj dečko....prva opijanja i lude noci, prelijepi izlasci i duge šetlje...sve to sam imala s njim.
Negdje sam vec spomenula da je prvi joint zapalio sa mnom. Ja sam usla u jedno društvo on u drugo ali smo i dalje bili najbolji drugovi....i niko ga nije mogao zamijeniti.....svako Valentinovo je pravio budalaštine da me nasmije, da mi pokaže koliko me voli...a ja sam bila ona "okrutna" drugarica koja nikada ne pokazuje emocije...prihvatio me takvu, voljeo me sa mojim manam i vrlinama...
ja sam na vrijeme uvidjela da društvo nije za mene i da mi treba korjenita promjena, da mi treba normalan, zdrav i umjeren život...a on je nastavio....do kraja.
Danima sam ga preklinjala da prestane, molila ga, radila sve al on nije odustajao....tada su počele prve svadje...tada mi je prvi put rekao da me mrzi jer ga ne razumijem, ne prihvatam da on uziva...a ja sam znala da se na psihoaktivnim supstancama ne uziva....iskusila sam to....
Pocetkom oktobra te 2006 godine sam ga vidjela u veoma lošem stanju, tada je od prvog jointa prošlo5 mjeseci, ja sam upisala fakultet i željela karijeru a on je zelio samo jos jednu dozu.
tad sam mu prišla u gradu samo da pitam zašto je 5 dana nije javio, nije došao da me vidi a on je rekao: da sam htio došao bi
Ostala sam bez teksta, molila sam ga da sutra odemo na kafu, nije pristao...molila sam ga da mi da samo pola sata...a on me pitao da mu ispunim jednu od životnih želja, kao najveca glupaca sam pristala a on je rekao: ispuni mi želju i ostavi me vec jednom namiru
Tad sam shvatila da i ja moram pokazati emocije, okrenula sam se ponosno ali suze su samo tekle niz moje blijedo lice.... za tri dana sam čula da se tu noć potukao u diskoteci zbog jedne doze, nisam znala čega....pocela sam se raspitivati, traziti ljude po gradu i nađem dilera...rekao je da vec mjesec dana uzima heroin....Poludjela sam, sjetila se svih savjeta sa glupih predavanja i pozvala ga, nije se javljao, slala sam poruke ali nije odgovarao...otišla sam kod njegovih roditelja, da razgovaram sa njegovim tatom. U 5 recenica sam rekla da je On lose, a njegov tata je otvorio vrata od kuce i rekao "Izlazi odmah, tim pricama zelis da unistis moju politicku karijeru" (moja mama i njegov tata su bili jako dobri drugovi ali tada su bili u razlicitim strankama a izbori su se blizili). Izbacio me..... za nesto vise od dva mjeseca je umro...umro je jer sam ja htjela avanturu, jer sam ja od zivota htjela malo vise.....
Od tada kupujem cudnovate poklone za valentinovo i poklanjam ih svojim "novim" prijateljima, iz drugog grada, ljudima koji ne znaju sve detalje o njegovoj smrti....Moj momak ne zna za taj obicaj, da je on meni poklanjao najcudnije i zanimljivije stvari ali on to nesvjesno radi....divan je
Za ovo valentinovo cu jednom djecaku da poklonim kopacke, djecaku iz doma za nezbrinutu djecu....a vi razmislite da li je Valentinovo dan ljubavi ili dan zaljubljenih...meni je draze vjerovati da je dan ljubavi jer ona ne prolazi a zaljubljenost je samo stanje tijela kada hormoni izazivaju euforiju koju ljudi naivno nazivaju zaljubljenost, pa šta vrijedi više da se slave?!!???
Volite i budite voljeni

30.01.2013. u 20:23 | 0 Komentara | Print | # | ^

Voljeti i biti zaljubljen

Nikada mi nije palo na pamet da li mogu biti zaljubljena i voljeti dvije osobe u isto vrijeme, a kada bi to neko u mom društvu spomenuo ja bih, primitivno, pomislila da je to nemoguće i ako je moguće da je okrutno. I znate kako to kod nas ljudi ide, komentarišemo i ogovaramo dok se nama ne desi. Tako sam se ja u oktobru zaljubila u dečka koji je 8 godina mlađi od mene a volim drugog s kojim sam više od 5 godina u vezi. Zvuči toliko odvratno da mi se ne da čitati šta napišem ali se sjetim tog divnog osjećaja zaljubljenosti.zaljubljenost možemo definisati kao snažan osjećaj potrebe, nježnosti, "ljubavi" prema zamislima o nekoj osobi dok je ljubav sve to samo prema osobi onakvoj kakva jeste. Mogi psihoterapeuti su govorili o ove dvije emocije al ja neću dužiti jer i nisam neki stručnjak al mogu vam reći šta sam ja uradila kako bi "riješila problem".
Zaljubila sam se slucajno, nerazmišljajući i krajnje iskreno. Dječak je divan, neiskvaren i dobar. Zaljubio se u mene, sudeći po ponašanju iskreno. Znamo se preko zajedničkog hobija gdje sam ja instruktor a on osoba koja pohađa te "časove". vjerujem da je to mašta vecine muskaraca al njegova nije bila. Pozvao me da izađem s njegovim drustvom jer se sve to odvija u gradu koji nije moj, al ga volim kao da jeste. Druženje je tih dana bilo odlicno, nisam ni slutila sta se događa. Zadnji dan kada sam krenula do toaleta on je krenuo za mnom al nista nije uradio, usao je i cekao da zavrsim, ja sam pri izlasku samo prosla kraj njega i to je bilo to. Sutradan je poceo sa slanjem poruka, ali onih briznih jesil stigla? kako si putovala? sta radis? jel naporno na poslu? i tako nekoliko dana


Drugu sam pricala za to i on me poceo zezati da se neko zaljubio a ja sam coolirala, sve dok ponovno nisam krenula na put. Pojavili su se leptirici, dugo ih nije bilo. Osjecala sam griznju savjest jer imam najboljeg decka na svijetu.
Izasla sam s njim i ludila, zaljubljena i djetinjasta. Ali on je bio hladan, ponasao se kao da smo prijatelji..nije mi bilo važno samo sam zeljela da je tu. Kada bi on napravio neki mali korak ja bih se povlacila jer nisam zeljela eksperimentisati, nisam zeljela unistiti ljubav zbog avanture. To je trajalo danima, pocela sam traziti mane kod svog decka, razloge zasto bi ga trebala ostaviti, pa sam sabirala zbog cega ga volim i oduzimala sta gubim ako ne budem s njim. racunica nije isla kako treba, pa sam se posluzila starom metodom pokusaj pricati sa najboljim drugom o tome. Dugo smo i danima razgovarali, ja sam isla na casove u drugi grad, sretala ga i imala osjecaj kao da me vise i vise privlaci i to sam ispricala drugu koji je stari sarmer i zenskaros, prosao kroz sve i svasta. rekao mi je da ako imam potrebu da ga poljubim da trebam i da je zadovoljim, odlucila sam ga poslusati. Otisla sam na kafu s njim, s djecakom, spremna da cu ga poljubiti. Kada me vidio snazno me zagrlio, poljubio u vrat....a ja poludila. sjeli smo u oliznji kafic i poceli razgovor, on nije bio nesto narucito pricljiv, kao moj decko. Odjednom sam se udaljila od stola, u mislima i pocela da posmatram "par" koji sjedi na tom mjestu, sebe nisam mogla prepoznati, a on je bio samo jedno divno dijete koje zeli prijateljicu, curu koja ce mu s vremena na vrijeme dati savjet, saslusati ga i kojoj se divi u tome sto radimo zajedno....Sacekala sam jos pola sata, rekla mu da zurim i otisla. Odmah sam nazvala druga da mu ispricam, da mu kazem da je djecak ustvari bio moja zelja za necim novim u dugogodisnjoj vezi i da me kod njega privlaci sto je fizicki slican mom dragom. A on se nasmijao, ma smijao se i rekao da je to i bio cilj al da je mislio ako mi on to kaze da necu povjerovati nego da je bolje prozivjeti to. Tako sam shvatila da ako vas uhvati kriza sjetite se divnih trenutaka, razloga zasto ga volite, ili zasto je volite, nacina na koje mozete promijeniti i unaprijediti svoju vezu i potrudite se da iz svega izvucete ono najbolje...ja sam uspjela
voli vas vasa pisateljica :)

27.01.2013. u 18:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Sretna Nova Godina

Nova Godina je prilika da se sjetimo svih dobrih stvari koje smo uradili u prethodnoj godini i svih loših, kako bi na miru ušli u novu godinu koja pred sobom nosi slične izazove, možda više prepreka i manje mogučnosti, više ljubavi i manje novca, manje sreće i više pameti. Ko bi to znao?

poslije odbrojavanja svi žude da zagrle i poljube voljenu osobu, bio to partner, drug, sestra ili roditelji svi imamo istu želju i namjeru ali ne zaboravi čestitati Novu Godinu nekolicini prijatelja i dragih ljudi koji nisu tu.
Možda neko čeka upravo tvoju poruku.

Sretnu Novu 2013

31.12.2012. u 13:37 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2013  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (4)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)

Opis bloga

Blog Žirafica predstavlja svojevrstan izduvni ventil emocija, misli, napetosti, dojmova i svakodnevnih situacija koje zatočene u mojim mislima, duhu i tijelu stvaraju teret koji nepotrebno usporava normalan životni tok.

Linkovi